Novi put za one koji idu u Boka-Kotorski zaliv
Poslato: subota, 2. jul 2011. u 09:24h
Pošto svake godine idem u zaliv na letovanje, a često i u toku godine zapalim par puta, standardni put Ibarskom pa preko Bijelog Polja, Mojkovca, Kolašina, Kanjona Morače, Podgorice, Cetinja i Budve već znam napamet, rešio sam da isprobam novu varijantu posebno pogodnu za one koji idu za BK zaliv. To naročito ima smisla jer je krajem prošle godine puštena u saobraćaj deonica Risan (tačnije Lipci) - Vilusi plus je urađen novi put Žabljak - Šavnik, tako da... eto zgodne alternative za sve one koje smara put kroz Bosnu, nerezonska ograničenja brzine, višak granica i dodatna dokumenta koja se traže na toj deonici.
Prva deonica, Ibarskom, je identična, počinjem od semafora u Prijepolju.
Posle (čuvenog) semafora u Prijepolju, na prvom sledećem (za nekih kilometar, otprilike) skretanju skrene se desno (mislim da ima znak da se ide ka Pljevljima). Odmah zatim, za nekih 100m, na prvoj raskrsnici, levo pod 90 stepeni, vozi se par stotina metara i nailazi na račvanje puta levo i desno. Skrene se levo, ima znak da se ide ka Pljevljima (desno je za povratak na standarni put).
Prva deonica, do granice, je ujedno i najlošiji deo puta, ali sa najboljim ograničenjima (70 i 80 km/h J). To što je najgora ne znači i da je loša, jednostavno, asfalt je malo star, ali nigde nema rupa, takođe nema ni središnje linije ali je put dovoljno širok i kvalitetan da se posle 18 Km brzo dođe do granice.
Granični prelaz Jabuka je mali, smao po jedna traka u oba smera, ali je i opterećenost shodno tome – mala. Verovatno će se stvari promeniti s obzirom na emisiju koju si gledao i iskustva ljudi, ali za sada je tako.
1 km posle naše sledi i crnogorska stanica i obavezan godišnji „ekološki“ reket od 10€.
12 km pristojnog puta i stiže se u Pljevlja, na odvajanjima (2) kod grada je jasno kuda se ide ka Žabljaku a kuda za centar grada.
Odmah iza Pljevlja su 2-3 deonice od po par desetina metara na kojima se stavlja novi sloj asfalta. Ništa strašno, nema zadržavanja saobraćaja, verovatno su do sad i završili. Desetak kilometara iza Pljevlja je prva (od dve) policijska kontrola.
38 km kasnije stiže se do čuvenog mosta preko Tare (prelepo je - obavezno stati i slikati se ) i nastavlja se uspon ka Žabljaku - par serpentina i lep put kroz lepe predele.
23 km kasnije je Žabljak. Prelepa okolina. Ko želi da napravi pauzu, to je pravo mesto. Odatle kreće fenomenalna nova deonica puta ka Šavniku. Toliko je nova da negde blizu Šavnika još nisu iscrtali središnju belu liniju iako su znaci već postavljeni.
26 km po super kvalitetnom asfaltu, sjajni predeli, pravo uživanje u vožnji i dolazi se do Šavnika. Zapravo, Šavnik ostaje desno, prolazi se po obodu mesta, i dolazi do jedine kako-tako kritične deonice.
16 km posle Šavnika je fenomenalna priroda i kvalitetan put, ali i 15-20 serpentina koje nisu naročito opasne (dovoljno dobar i širok put) ali ko ne voli krivine bolje je da prespava deonicu. Sledeća deonica je ravna, bez iznenađenja.
13 km kasnije stiže se do skretanja desno za Plužine, levo za Nikšić. Skrene se levo.
15 km kasnije se stiže u Nikšić. Tu ima malo zezanja, zahteva se pažnja da se odabere pravi put ka Hercegovačkoj magistrali. Prvo je jedno skretanje desno i ubrzo zatim levo ka putu za Trebinje. Na tom putu, negde 20ak kilometara po skretanju je bila i druga policijska kontrola.
32 km kasnije, kod mesta Vilusi je odvajanje levo za Risan, slabo označeno, pod 90 stepeni, ali se prepozna po sasvim novom asfaltu i lepom širokom putu.
38 km se vozi sasvim novim putem ka Risnu, tačnije ka mestu Lipci (gde izlazi na put oko zaliva). Bitno je ne napraviti grešku kad se negde oko 25.-30. kilometra vidi putokaz za Risan i ne skrenuti levo jer on vodi na stari, uzak i loš put za Risan. Prvi pogled na zaliv, pred kraj novog puta je predivan. Obavezno se zaustaviti i overiti.
Pošto se dođe do zaliva, levo su Risan – Dražin Vrt - Perast - Orahovac - Ljuta - Dobrota – Kotor – Muo - Prčanj - Stoliv i Lepetane a desno su Kamenari, Bijela, Baošići, Đenovići, Kumbor, Zelenika, Meljine, Herceg Novi.
Srećan put!
Prva deonica, Ibarskom, je identična, počinjem od semafora u Prijepolju.
Posle (čuvenog) semafora u Prijepolju, na prvom sledećem (za nekih kilometar, otprilike) skretanju skrene se desno (mislim da ima znak da se ide ka Pljevljima). Odmah zatim, za nekih 100m, na prvoj raskrsnici, levo pod 90 stepeni, vozi se par stotina metara i nailazi na račvanje puta levo i desno. Skrene se levo, ima znak da se ide ka Pljevljima (desno je za povratak na standarni put).
Prva deonica, do granice, je ujedno i najlošiji deo puta, ali sa najboljim ograničenjima (70 i 80 km/h J). To što je najgora ne znači i da je loša, jednostavno, asfalt je malo star, ali nigde nema rupa, takođe nema ni središnje linije ali je put dovoljno širok i kvalitetan da se posle 18 Km brzo dođe do granice.
Granični prelaz Jabuka je mali, smao po jedna traka u oba smera, ali je i opterećenost shodno tome – mala. Verovatno će se stvari promeniti s obzirom na emisiju koju si gledao i iskustva ljudi, ali za sada je tako.
1 km posle naše sledi i crnogorska stanica i obavezan godišnji „ekološki“ reket od 10€.
12 km pristojnog puta i stiže se u Pljevlja, na odvajanjima (2) kod grada je jasno kuda se ide ka Žabljaku a kuda za centar grada.
Odmah iza Pljevlja su 2-3 deonice od po par desetina metara na kojima se stavlja novi sloj asfalta. Ništa strašno, nema zadržavanja saobraćaja, verovatno su do sad i završili. Desetak kilometara iza Pljevlja je prva (od dve) policijska kontrola.
38 km kasnije stiže se do čuvenog mosta preko Tare (prelepo je - obavezno stati i slikati se ) i nastavlja se uspon ka Žabljaku - par serpentina i lep put kroz lepe predele.
23 km kasnije je Žabljak. Prelepa okolina. Ko želi da napravi pauzu, to je pravo mesto. Odatle kreće fenomenalna nova deonica puta ka Šavniku. Toliko je nova da negde blizu Šavnika još nisu iscrtali središnju belu liniju iako su znaci već postavljeni.
26 km po super kvalitetnom asfaltu, sjajni predeli, pravo uživanje u vožnji i dolazi se do Šavnika. Zapravo, Šavnik ostaje desno, prolazi se po obodu mesta, i dolazi do jedine kako-tako kritične deonice.
16 km posle Šavnika je fenomenalna priroda i kvalitetan put, ali i 15-20 serpentina koje nisu naročito opasne (dovoljno dobar i širok put) ali ko ne voli krivine bolje je da prespava deonicu. Sledeća deonica je ravna, bez iznenađenja.
13 km kasnije stiže se do skretanja desno za Plužine, levo za Nikšić. Skrene se levo.
15 km kasnije se stiže u Nikšić. Tu ima malo zezanja, zahteva se pažnja da se odabere pravi put ka Hercegovačkoj magistrali. Prvo je jedno skretanje desno i ubrzo zatim levo ka putu za Trebinje. Na tom putu, negde 20ak kilometara po skretanju je bila i druga policijska kontrola.
32 km kasnije, kod mesta Vilusi je odvajanje levo za Risan, slabo označeno, pod 90 stepeni, ali se prepozna po sasvim novom asfaltu i lepom širokom putu.
38 km se vozi sasvim novim putem ka Risnu, tačnije ka mestu Lipci (gde izlazi na put oko zaliva). Bitno je ne napraviti grešku kad se negde oko 25.-30. kilometra vidi putokaz za Risan i ne skrenuti levo jer on vodi na stari, uzak i loš put za Risan. Prvi pogled na zaliv, pred kraj novog puta je predivan. Obavezno se zaustaviti i overiti.
Pošto se dođe do zaliva, levo su Risan – Dražin Vrt - Perast - Orahovac - Ljuta - Dobrota – Kotor – Muo - Prčanj - Stoliv i Lepetane a desno su Kamenari, Bijela, Baošići, Đenovići, Kumbor, Zelenika, Meljine, Herceg Novi.
Srećan put!