U pitanju je Granada Mk3 Ghia X, najveće, najluksuznije i najskuplje Fordovo vozilo koje se moglo kupiti u periodu '80-'85.

Motor u originalu je bio 2.8 V6, sa injection-om, medjutim zbog već poznate "pameti" srpskih seljačkih majstora neko je umesto toga stavio 1.6 Pinto i 4-speed menjač iz Sierre i na to Yugov karburator. Ne znam kako je to išlo, pogotovo ako se uzme u obzir da diferencijal nije menjan (koji ima prenos 3.45:1), pa je prethodni vlasnik umesto toga stavio 2.0 Pinto.
Pošto ništa od toga nije uradjeno kako treba, kada je došla u moje ruke morao sam kupiti adekvatan dvogrli karburator i usisnu granu, kućište luft filtera, usisnu granu, sajlu gasa, servo-pumpu, hladnjak, duple remenice itd itd. Generalno je auto po pitanju motora i oko motora krajnje ubogaljen, niko normalan ne bi mogao da razume zašto bi radi skupe registracije i manje potrošnje neko napravio toliko problema. Pazite sad - registracija za 2.0 jeste 15.000 manja nego za 2.8, ali ovaj 2.0 sa tim diferencijalom troši isto (a ponekad i više) kao i 2.8, da ne pričamo o tome što ne ide apsolutno nikako, a tu je i gomila problema jer ništa nije uradjeno kako treba (loše navareni nosači motora, 4-speed menjač, agregati, višak struje) i koje i mene i bivše vlasnike košta skupo. Postoji narodna izreka "veća dara nego mera" i zbog svega ovoga su moji dalji planovi da se umesto ovg drndavog Pinta ubaci najmanje 2.0 DOHC, a možda i 2.9i.

Lepša strrana priče je da, kao najviši paket opreme, poseduje dosta opreme, na kojoj bi joj pozavideli i mnogi danas novi automobili:
-servo volan
-tonirana stakla
-el. podizači prozora napred i pozadi sa child lock-om
-centralna brava
-el. šiber
-el. podesiva sedišta (napred-nazad, gore-dole, ugao sedalnog dela u odnosu na pod) od velura, sa grejačima i lumbalnom podrškom
-el. podesivi retrovizori sa grejačima
-klima (nažalost ne radi jer nema kompresora)
-centralni nasloni za ruke napred i pozadi
-board kompjuter sa 12 funkcija
-prskalice na farovima
-dodatna okrugla duga svetla (long range beam)
-usporeno gašenje svetala u kabini (u koja sam stavio LE diode, radi daleko bolje vidljivosti)
-"clean hands display" iznad retrovizora za praćenje stanja svih tečnosti
-el. otvaranje gepeka
-enterijer od velura, pliša i pravog drveta
i još gomila drugih sitnica.
Što je dalje čini posebno zanimljivom (i ultra retkom čak i preko) jeste X paket trapova, koji sadrži: šper diferencijal, dvosmerne amortizere, tvdje opruge, zadnju balans štanglu i prednju većeg prečnika.
Posedujem i originalne alu-felne, ali one su retkih dimenzija, nisu prečnika u inčima nego u milimetrima (390mm), pa pošto nisam kod nas mogao naći odgovarajuće gume morao sam staviti neke felne umesto rdjavih čeličnih, izbor je vizuelno i cenovno pao na ove od Scorpia Mk1 4x4.
Konfor je na jako visokom nivou i sedišta su ekstremno udobna, sva oprema krajnje funkcionalna, tako da mogu reći da sam ukapirao filozofiju onih što voze Scorpie (pogotovo Ghie) i što tvrde da u narednih najmanje 10 godina neće imati potrebe da razmatraju bilo koje novo vozilo.



Još slika sledi u jako skorije vreme.
