Moji automobili su uvek dobri, valjda sam zaljubljenik i umem da kupim polovan automobil. Povremeno me ljudi koji to primete pitaju na šta da obrate pažnju prilikom kupovine. Nema na to pametnog odgovora jer se to ne može naučiti za dan i objasniti u jednoj rečenici, ali ja ih pitam 5 pitanja i pokušam da ih navedem na koji način da razmišljaju bez da im kažem šta zapravo da misle.
1. Kakav automobil želiš?
U 10 od 10 slučajeva svi kažu da žele automobil koji se ne kvari i sa kojim neće imati problema i onda pitaju koji je to. Ovo je najčešća i najveća greška prilikom kupovine polovanjaka jer se zapravo podrazumeva da se automobil neće kvariti i da će dobro služiti, baš kao što se podrazumeva da hrana koju kupujete nije pokvarena. Naravno da se hrana poovremeno kvari kao i automobili, ali izlaziti svakog jutra u realnost sa tim strahom ne vodi ničemu dobrom.
Zato kad vas neko pita šta želite da jedete vi nikad ne kažete "nešto što mi neće pokvariti stomak" (dobro, znamo svi neke hipohondre koji će i ovo reći
), već odaberete jelo koje vam odgovara po ukusu i mirisu. Zato automobil treba birati po upotrebljivosti i po karakteru, dok izbor po principu koji se neće kvariti znači dve vrlo bitne stvari: prva je da se upuštamo u nemoguću misiju predviđanja šta će se dogoditi u budućnosti sa predmetom čiju istoriju uopšte ne poznajemo, a druga je da propuštamo sve najbolje stvari u vožnji i posedovanju automobila izborom samo po ovom apsektu, kao kad bi jeli samo onu hranu koja omogućava da ostanemo živi, bez osvrtanja na ukus, miris i uživanje u jelu.
2. Koliki ti je budžet?
Takođe u 10 od 10 slučajeva ljudi kažu koliki im je budžet za automobil samo bez da na to dodaju minimum 500 do 1000 Eura za inicijalne kvarove, servise i onih upitnih godinu dana upoznavanja sa polovnim automobilom dok traje eksploatacija nepoznate mašine koja može a verovatno i hoće pokazati razne sitne i krupne probleme, bez obzira na godine i koliko je automobil plaćen.
Svi prave istu grešku govoreći kako kupuju "nov" automobil, misleći pritom nov za njih, a ustvari polovan. To je sprava koje se neko pre toga ratosiljao i sigurno je da nije savršena, ma koliko vlasnik bio altruista i moralan.
3. Nov ili polovan automobil?
Kako gotovo svi kupuju polovani automobil potrebno je da shvate da se u tom slučaju ne ocenjuje imidž brenda ili modela, već isključivo primerak koji se posmatra za kupovinu. Jer loš primerak brenda koji važi za kvalitetan će uvek biti lošija kupovina od dobrog primerka brenda koji važi za nekvalitetan. Važno je shvatiti koliko se razlikuje kupovina novog automobila od polovnog pa treba uvek naglasiti da se polovni automobil nikada neće odvojiti od svojih prethodnih vlasnika u realnsoti, iako je pravno to sada vaša svojina. Kako su se oni ponašali prema mašini i koliko su joj pažnje posvetili, koliko su i sami bili tehnički pismeni odraziće se na vaše iskustvo i eventualno zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.
4. Da li si religiozan?
Većina ljudi jeste u opštem smislu, ali kada su automobili u pitanju ne treba biti religiozan uopšte već gledati na to krajnje kritički. Ne treba prihvatati paušalne priče o tome da postoje sa jedne strane dobri i u isto vreme sa druge strane loši automobili. Kupovati uz slepo verovanje da je jedan brend nepoderiv dok je neki drugi katastrofalno loš odvešće vas samo u probleme, bez obzira šta većina kaže o tom brendu i njegovom kvalitetu. Većina nije uvek u pravu. Većina su često ovce koje ovčari usmeravaju u tor i iz njega.
Realnost je da proizvođači često uzimaju sa iste police, šeruju iste tehnologije, razlike su male ako ih uopšte ima, često je razlika u percipiranju kvaliteta zapravo razlika u subjektivnom osećaju vlasnika zbog dobrog ponašanja dilera i ovlašćenih servisera, boljih materijala u kabini ili nečega tome sličnog, a veoma retko neki masivni problem brenda ili modela koji pokazuje veliki zaostatak za drugima.
Nekada je to možda bio slučaj, danas nema loših automobila. Možda oni postaju sve sličniji dodvoravajući se većini koja i nije entuzijastična pema vožnji, ipak razlike u karakteru postoje i moguće je pronaći auto za svačiji ukus bez straha od paušalnih pijačarskih priča koje nemaju osnova u relnosti.
5. Koliko ceniš svog komšiju?
Da li je bitno šta će komšija reći? Da li će ti pohvaliti vozilo ili će ti zavideti? Koliko je bitno da li će reći da si glup što si kupio ovo a ne ono? Mislim da je najvažniji savet koji se može dati kupcu polovnog auta da ne sluša nikoga, ni ne pita nikoga ništa, ni koje su mane ni koji ga problemi očekuju. Istina, deluje potpuno pogrešno i nazadno, ali objasniću.
Puna su usta priča o raznim manama, strašenju ljudi zbog katastrofalnih problema koji ih čekaju zbog ovog modela ili onog brenda, u najvećem broju slučajeva to je gomila neistina zasnovana na tehničkoj nepismenosti i nepostojanju tehničke nekulture. Pogledajte parkinge u našoj lepoj zemlji, ne postoji mesta bez mrlje od ulja, kvara koji nastaje zbog semeringa od 600 Dinara. Lično sam posedovao preko 15 automobila raznih marki, slušao razne priče o ovima i onima, bio prezadovoljan "najgorim" brendovima i razočaran onim "nepoderivim".
Daleko od toga da specifičnosti određenih modela ne postoje, kao i poznati problemi. No, daleko je veći problem koje ovo strašenje može da proizvede nego što može da reši ili pomogne budućem kupcu.
Polovan automobil se kupuje na miris, na osećaj. Uđe se unutra, pogleda se je li bivši vlasnik bio aljkav kao prase ili uredn kao mačka, je li automobil uvreda za zdrav razum ili predmet prema kome se pokazalo bar malo ljubavi i poštovanja prema potrošenom novcu. Nakon što budući kupac da zeleno svetlo da bi za taj predmet dao traženi novac, automobil treba da pogleda mehaničar, no i to bez religioznosti jer mehaničar ne može znati sve već tek može dati naznaku je li primerak održavam koliko toliko primereno i je li pažen i ispod one gornje šminke koju možemo da vidimo i sami.
Na kraju, čovek uvek bude zbunjeniji sa ovim pitanjima nego pre nego da me je pitao.