Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Ford Mustang

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11313
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Mustang

Poruka od Talladega_500 » utorak, 10. okt. 2023. u 15:36h

Ford Mustang II

Na prvi pogled zapravo i ne liči na model kojem smo se divili u filmskim izdanjima kao što su "Goldfinger" i "Bullitt", zar ne? Druga generacija Forda Mustanga je bilo toliko odstupanje od originala da je i sam Ford dodao ono "II" u imenu da javnosti stavi do znanja da nije isti automobil u pitanju. Na kraju dana, dobio je dosta kritika, a pri tom se prodavao fantastično i možda je najbitnija garancija u dugogodišnjoj istoriji ovog četvorotočkaša. Pa kako je to moguće?

Da bi razumeli zašto je "dvojka" bila onakva kakva jeste, potrebno je prvo da na kratko sagledamo prvu generaciju. Mustang je bio čedo brilijantnog čoveka po imenu Li Ajakoka, a želeo je da spoji karakteristike evropskih sportskih modela sa američkom snagom. Mustang će da postane jedan od prvih automobila na svetu koga su voleli kupci svih godina i baš zbog toga je pružao za svakoga po nešto. Nudio se kao kupe, festbek i kabriolet, sa motorima sa šest i osam cilindara, dosta boja, bezbroj opcija u enterijeru i još mnogo toga. Ford zapravo nije imao velika očekivanja i nadao se prodati tek 100 hiljada jedinica u prvoj godini, ali će takva brojka biti nadmašena već posle nekoliko meseci. Tokom svoje prve generacije, koja je trajala od 1964. do 1973. godine, Mustang je prošao kroz dosta promena i nekoliko puta bio osvežavan. Svaki od njih je doneo veće motore, ali i dosta više kilograma. Pogledajmo samo brojke - model iz 1973. godine je bio teži za čak 500 kilograma u poređenju sa originalom. Ajakoka nije bio krivac za takve odluke već čovek po imenu Banki Knadsen, koji je stigao iz General Motorsa i smatrao da su velike dimenzije vozila i motora dobitna kombinacija. Ruku na srce, on je i imao razlog za takvo mišljenje i takvu formulu je forsirao veoma uspešno dok je bio prvi čovek Pontiaca, ali je strategija potpuno zakazala u slučaju Mustanga. Knadsen je dobio otkaz posle svega osamnaest meseci, a Ajakoka promovisan na njegovu poziciju. To se desilo krajem 1969. godine, kada je glomazna generacija od 1971. do 1973. godine već bila odobrena, pa je Italijan odlučio da krene iz početka sa novom generacijom zakazanom za 1974. godinu.

Ajakoka je odlučio da se vrati formuli originala od pre desetak godina. Sa dužinom od 4,4 metra, novitet je bio za 483 mm kraći od prethodnika i lakši za 222 kg. Isto kao što je prva generacija delila platformu sa modelom Falcon, tako je i novi Mustang II pozajmio mnogo toga od bratskog modela Pinto. To je označilo da više nije imao tradicionalnu konkurenciju kao što su Chevrolet Camaro i Pontiac Firerbird, već je zapravo ciljao na novu generaciju kupaca kojima su se dopadali Toyota Celica, Datsun 240Z, Mazda RX-3 i sam Ford Capri (koji se u Americi prodavao pod značkom bratskog brenda Mercury). Ajakoka takođe nije želeo da pažnja bude usmerena prema snagi već udobnosti, voznim karakteristikama, završnoj izradi i sličnim detaljima. Pošto kabrioleti više nisu mogli da zadovolje stroge zakone na račun bezbednosti, Ford je ovaj put ponudio samo kupe i festbek pod oznakom 2+2.

Kada je Mustang II debitovao krajem 1973. godine, publika se pomalo našla u čudu. Većina njih je mogla da pređe preko dizajna, enterijer je dobio odlične ocene, ali je najveći šok bio na račun mehanike. Naime, po prvi put u istoriji, kupci nisu mogli da dobiju Mustanga sa osam cilindara ispod haube. Ponuda je startovala sa novim 2,3-litarskim benzincem sa 100 konjskih snaga, a ujedno je postao prvi Fordov motor sa četiri cilindra na američkom tlu posle više od četiri decenije. Jedina opcija je bila ona od šest cilindara pozajmljena od Fordove nemačke divizije, i mogla se pohvaliti sa 119 "grla" iz radne zapremine 2,8 litre. Izbor menjača su bili četvorostepeni manuelni i trostepeni automatski. Uparen sa najmoćnijom konfiguracijom, Mustang II je mogao da ubrza iz mirovanja do 100 km/h za 11,8 sekundi i dostigne maksimalnu brzinu od tek 162 km/h. Ajakoka je zaista održao svoje obećanje i ponudio za svakoga po malo. Primera radi, Mach 1 je dodavao mnogobrojke sportske dizajnerske detalje dok je Ghia označavala luksuz po uzoru na čuvenu italijansku kuću koja je bila zaslužena za dizajn. Mediji su imali dosta pohvala i najavili da je reč o sasvim drugačijoj generaciji Mustanga koja ne deli mnogo toga sa prethodnikom, a ugledni magazin Motor Trend ga je proglasio za automobil godine. Prodaja je započela fantastično i prve godine je prodato čak 385.993 primeraka (radi poređenja, "original" iz 1973. godine je privukao tek 134.817 mušterija). Jedan od razloga velike popularnosti nije ležao u samom automobilu već u naftnoj krizi, pa su američki kupci odjednom krenuli da kupuju ekonomične četvorotočkaše. Ovaj automobil se tako pokazao kao pravi model u pravo vreme i osigurao svoju budućnost u vreme kada su eliminisani rivali kao što su Dodge Challenger, Plymouth Barracuda i AMC Javelin.

Mustang dobija V8 motor 1975. godine radne zapremine 4,9 litre, iako je reklamiran kao 5,0-litarski pošto je Ford u isto vreme nudio i benzinac sa šest cilindara iste veličine. Razvijao je 140 konjskih snaga, što je smanjilo ubrzanje od nule do 100 km/h na 10,5 sekundi i povećalo maksimalnu brzinu na 170 km/h. Međutim, dodatna masa na prednjoj osovini je u značajnoj meri oštetila ponašanje u krivinama, a kako je naftna kriza prošla, tako je i prodaja naglo opala. Ford će narednih godina da predstavi nekoliko popularnih dizajnerskih opcija kao što su Cobra II i King Cobra. Oba su stigla kao odgovor na naglu popularnost modela Pontiac Firebird, koji je preživeo krizu i prodavao se veoma uspešno sa svojim glomaznim motorima, ali u slučaju Forda nismo videli dodatnu snagu. Cobra II i King Cobra su donele velike grafike i bili upečetljivi svojom pojavom, ali bez ikakvih mehaničkih modifikacija.

Kraj za Mustang II je stigao posle 1978. godine nakon više od 1,1 miliona isporučenih vozila. Novitet je bio nešto veći, ali je izgubio na masi zahvaljujući korišćenju laganih materijala i pri tom je imao aerodinamični stil i modernije turbobenzince. "Dvojka" je otišla u penziju zaboravljeno i danas obično biva ignorisana kod kolekcionara. Ali na kraju dana, ostvarila je veliki komercijalni uspeh, sačuvala ime Mustanga u vreme kada je konkurencija nestajala i revolucionarno ogibljenje se danas masovno koristi u kulturi hot rod. Mustang II definitivno zaslužuje veće poštovanje nego što dobija i Ajakoka će uvek reći da je bio njegov "mali dragulj" u većoj meri nego original. A to mnogo govori o njemu...

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11313
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Mustang

Poruka od Talladega_500 » nedelja, 18. feb. 2024. u 14:20h

Zanimljivost dana: Ford Mustang sa pogonom na prednje točkove... made by Mazda

Ford bi voleo da kupci pomisle kako je njegov model Mustang bio zaista poseban, ali je u realnosti sve do nedavno uvek delio mnogo toga sa braćom unutar korporacije. Prva generacija je bila ništa više nego prepakovani model Falcon, naslednik je bio zasnovan na Pintu, a i ona treća generacija se proizvodila na platformi Fox zajedno sa mnoštvom modela unutar divizija Ford, Mercury i Lincoln. Ali barem na prvi pogled, Mustang je imao svoj identitet, pa se mogao pohvaliti unikantnim stilom, pogonom na zadnje točkove, tri konfiguracije (kupe, festbek i kabriolet), osam cilindara ispod haube i ostalim detaljima. U ovom izdanju zanimljivosti dana ćemo sagledati situaciju kada je sve to za malo palo u vodu i Mustang je umalo postao ništa više nego prepakovana Mazda 626.

Treća generacija omiljenog američkog automobila je debitovala 1979. godine i po prvi put od predstavljanja je bio potpuno novi. To znači da više nije imao dizajnerskih detalja sa prethodnikom, a takođe se mogao dobiti i sa turbobenzincem sa četiri cilindra. Takva platforma Fox je zapravo bila i dalje veoma savremena za svoja vremena. Primera radi, kupe je bio težak svega 1.183 kg iako je bio veći od modela koga je zamenio, a pri tom je takođe bio bolje opremljen i bezbedniji. I sve je počelo kao iz bajke pošto je prve godine isporučeno čak 369.937 primeraka. Međutim, slava je kratko trajala i iste godine dolazi do smene vlasti u Iranu, a kao rezultat, cene goriva značajno skaču. Bila je to druga naftna kriza za Jenkije tokom poslednjih pet godina, a iako je Mustang u svojoj ponudi i dalje imao ekonomične benzince sa četiri cilindra, postalo je jasno da ga je vreme prošlo. Prodaja pada na samo 120.873 primerka do 1983. godine i američki proizvođač vozila odlučuje da razmotri do tada neke neviđene opcije.

Ford je primetio naglu popularnost japanskih kompaktnih sportista kao što su Honda Prelude, Toyota Celica i Nissan 200SX. Iako nisu imali ni približne one performanse kao Mustang V8, bili su ekonomičniji, pouzdaniji i jednako zabavni za vožnju. Istraživanja su pokazala da je mlađarija iz osamdesetih godina prošlog veka značajno drugačija od svojih očeva i deda i da im nije toliko bitan "muscle" automobil koji grmi i pali gume iza sebe. Ford je u istom periodu imao saradnju sa Mazdom, a japanski partner je vredno radio na novoj generaciji modela 626. Ova limuzina je trebala da se proizvodi u američkoj saveznoj državi Mičigen i to u konkretnu u fabrici grada Flat Rok koju je Mazda dobila baš od Forda. Zajedno sa modelom 626 je trebao da postoji i kupe atraktivnijeg sportskog stila na istoj platformi pod značkom MX-6.

Neko se u Fordu dosetio da bi novi Mustang bio idealno treće rešenje i da bi sva tri automobila trebala da se pojave u izložbeno-prodajnim salonima do 1988. godine. Iako je ideja izgledala baš soludo na papiru, u realnosti je ipak imala smisla zbog već opisanih razloga. Ford nije bio jedini koji je razmatrao ovu opciju pošto je sličan potez planirao i General Motors sa modelima Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird (oni su doduše trebali da koriste domaće platforme). Šta-više, Ford je takođe eksperimentisao i sa novim Mustangom na produženoj platformi modela Escort. Novi Mustang pod kodnom oznakom ST8 bi tako po prvi put u istoriji pružao samo motore sa četiri cilindra radne zapremine 2,2 litre. Onaj atmosferac je trebao da razvija 110 konjskih snaga dok bi turbobenzinac bio za 35 "grla" moćniji. Uparen sa moćnijim od dva agregata, Mustang ST8 bi bi u stanju da ubrza od nule do 100 km/h za manje od sedam sekundi i dostigne maksimalnu brzinu od 210 km/h, što je bilo u samom rangu sa modelom iz ranih osamdesetih godina sa osam cilindara.

Dok je radna zapremina motora bila jedna od briga, američkog giganta je najviše brinulo kako će publika dočekati da vidi ime "Mustang" na japanskoj platformi sa pogonom na prednje točkove. Iz tog razloga, "Fox" je trebao da se proizvodi paralelno sa njim pod imenom Mustang Classic. I šta se onda desilo sa tako ambicioznim planom? Pa zapravo ga je javnosti otkrio novinar po imenu Donald Far zahvaljujući "bliskim izvorima". Far je pisao za magazin "Mustang Monthly" i u izdanju koje se pojavilo na trafikama u julu 1985. godine je podelio gore opisanu situaciju. Kritikovao je odluku Forda da na japanski automobil zalepi značku konja u naletu i bez obzira na sve pozitivne karakteristike takvog noviteta, odluka bi bila pogrešna da ga javnost vidi pod imenom Mustang. Potrebno je reči da Far nije bio jedini takvim mišljenjem, pa je Ford uskoro bio zatrpan pismama ljute javnosti, a većina je počinjala sa "Dear asshole" ("Dragi seronja").

Kritike su očigledno dale rezultate na više od jednog načina. Ford je shvatio da još uvek postoji dosta Jenkija koji vole Mustanga i da bi bila greška "prekrstiti" ga u Mazdu. Američki proizvođač vozila nije imao mnogo koristi od pohvala, ali je javnost počela i da ga kupuje u velikim brojevima (verovatno iz straha da još dugo neće biti na tržištu). Isporuka je skočila sa 156.514 na 224.410 jedinica u periodu od 1985. do 1986. godine. Odluka takođe nije donešena preko noći i prototipovi na platformi Mazde su testirani sve do 1989. godine.

Odluka da Mustang ostane onakav kakav jeste je donela dve brige. Prva od njih je ta da je "Fox" tada bio u sedmoj godini proizvodnje i definitivno je pokazivao godine, a Ford nije imao veliki budžet za naslednika. A ST8 je takođe bio kompletiran i u njega je uložena velika suma novca. Rešenje je bilo da Mustang dobije minimalno osveženje do ranih devedesetih godina (naslednik će debitovati, ali tek 1994. godine) dok je ST8 primenovan u Probe i pojavio se u prodaji sredinom 1988. godine. Iako je isporuka počela obećavajuće (prodato je 133.650 primeraka 1989. godine), nikada neće postati prodajni hit kojim se Ford nadao i biće povučen sa tržišta posle dve generacije 1997. godine.

Svet nije bio upoznat dugo vremena sa pričom koliko je falilo da Mustang ostaje bez svoje samostalnosti, posebno zato što se celo dešavanje odigralo u vremena pre nego što su postojale društvene medije i generalno internet. Ford je na kraju saznao koliko Amerikanci vole ovaj automobil i u proizvodnji je do današnjeg dana, u vremenima kada se konkurencija uveliko povukla. Probe je generalno zaboravljen i danas ga se mnogi prisećaju kao ružan san koji je bio u stanju da upropasti najpoznatiju značku američke automobilske industrije...

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“