Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Continental Mark II

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Continental Mark II

Poruka od Talladega_500 » ponedeljak, 4. avg. 2014. u 05:18h

Continental Mark II je jedan od najzanimljivijih Američkih automobila 1950tih godina. Njegova svrha je bila da po prvi put od 1930tih godina i legendarnih Cadillaca, Duesenberga i Corda napravi Američkog konkurenta luksuznom Rolls Royceu, u čemu je i uspeo, ali je u velikoj meri potpuno promašio drugu svrhu - da napravi profit.

Legendarni automobili nikada ne budu zaboravljeni, a Lincoln Continental je svakako jedan od njih. Još početkom 1950tih godina, svi su pamtili predratni Continental i pitali se da li će vlasnik kompanije Ford napraviti naslednika. Kao rezultat je nastao Continental II, koji se proizvodio samo 1956 i 1957 godine, ali je i takav kratak period bio dovoljan da ostavi dubok trag na tržištu. Teško je znati kada je Ford počeo da radi na ovom automobilu, a po nekim pričama to se desilo jos 1947 godine. Samo četiri godine ranije na čelo Forda je stigao Henry Ford II, unuk osnivača kompanije, i preko noći želeo da u potpunosti unapredi ponudu. Henry II je shvatio da Ford gubi mnoge kupce u takozvanoj "srednjoj" klasi, a najveći razlog je ležao u tome da kompanija nije imala dugačku ponudu kao glavni rival General Motors. Najveći svetski proizvođač automobila na svetu je imao bogatu ponudu sa kojom je kupac mogao ceo život da provede kupujući njegove proizvode. Kupac bi tako startovao sa jeftinim Chevroletom kroz 20-te godine, zatim prešao na sportski Pontiac u 30-tim godinama, pa na mirniji Oldsmobile, luksuzni Buick i onda, jednog dana pred penziju, dostigao životni cilj kupovinom skupocenog Cadillaca. Slična situacija je bila i kod Chryslera, koji je takođe imao bogatu ponudu - Plymouth, DeSoto, Dodge, Chrysler i Imperial. Kod Forda su postojali samo Ford, Mercury i Lincoln, pa je kompanija gubila mnogobrojne kupce.

Posebnu pažnju je privlačio Lincoln Continental. Njegov tvorac je bio Edsel Ford, sin Henrya i otac Henry II, koji je početkom 1930tih godina želeo svoj lični automobil, ali je interesovanje publike bilo toliko veliko da je Continental kasnije ušao i u serijsku proizvodnju. Međutim, Edsel je umro 1943 godine, pa samim tim njegovom projektu nije davana veća pažnja. Do kasnih 1940tih godina, Continental je i dalje pružao predratni dizajn i zastareli V12 motor, pa verovatno niko nije bio iznenađen kada je ovaj automobil ugašen posle 1948 godine. Ford konačno dobiva potrebne finansije za investiranje posle velikog uspeha prvih posleratnih modela, koji su debitovali 1949 godine, i počinje da traži načine da potroši zaređeni novac. Neke priče kažu da je naslednik Continentala planiran još 1949 godine i da je jedan prototip urađen, ali kada je Lincoln ponuda predstavljena naredne godine, najveći i najskuplji model je nosio Cosmopolitan oznaku. Tokom 1952 godine, Henry II odobrava dva nova velika projekta. Jedan od njih je bila potpuno nova Edsel divizija, sa ciljem da popuni prazninu između Mercurya i Lincolna i konkuriše Chrysleru i Oldsmobilu, ali je mnogo pažnje privukla ona druga divizija. Naime, plan je zahtevao da Lincoln bude pomeren za stepenicu niže i konkurište Buicku dok bi rival Cadillacu bila potpuno nova divizija sa Continental oznakom. Henry II je uskoro okupio tim pod imenom "Special Product Operations" (SPO), a u timu su bila neka veoma poznata imena. Glavni dizajner je bio John Reinhart, koji je imao dugogodišnje iskustvo rada u General Motorsu i Packardu, a ispod njega su se nalazili Bob Thomas i Ray Smith, koji su dovedeni direktno iz Nasha. Tu su bili i Harold Johnson, nekadašnja zvezda Corda najzaslužnija za legendarni 810/812, a ceo tim je nadgledao William Ford, brat predsednika kompanije.

Plan je bio veoma prost - napraviti najluksuzniji automobil koji je Amerika ikada videla i koji će osramotiti čak i Rolls Royce. Rani plan je bila cena od 8,000 dolara, ali da bi automobil privlačio samo najbogatije kupce, ona je kasnije povećana na čak 10,000 dolara. Sa takvom cenom, novi Continental bi koštao duplo više nego tipičan Lincoln ili Cadillac, ali to nije bilo bitno. William Ford nije preterano brinuo o profitu i cilj je bio da se imidz kompanije podigne u velikoj meri. To je znao i Henry II, koji je očekivao da će Continental u prve tri godine proizvodnje izgubiti oko 1.6 miliona dolara čak i ako ostvari zacrtani plan o godišnjoj prodaji od 1,600 primeraka. Posle dužeg razmišljanja, William Ford je timu objavio kakav automobil želi. On nije trebao da ima previše hroma ili najmoćniji motor, ali je trebao da ima čiste dugačke linije i da bude jako elegantan. Prvi prototip je pružao unapređene linije predratnog Continentala na šasiji 1949 Lincolna, ali Henry II nije oduševljen. I pored toga razvoj je tekao dosta brzo, a veliko olakšanje tim je imao u podatku da nije imao budzet. Tokom 1953 godine, mala kompanija Hess & Eisenhardt je proizvela šest prototipova, nakon čega je Henry II dao svoje mišljene kako bi konačan proizvod trebao da izgleda. Po pitanju mehanike, ponovo je razmatran V12 motor, pre nego što je izbor pao na novi Lincolnov V8 motor od 368 kubnih inča (6.0L) i 285 ks.

Međutim, Lincolnov i Continentalov motor su bili različiti po nekoliko mera. Ona glavna je bila da se Continentalov nekoliko puta rastavljao i testirao sve dok i najmanji problem nije otklonjen, a slična situacija je bila i po pitanju ostatka mehanike. Kada je reč o dizajnu. William Ford je dobio svoju želju. Njegov automobil nije imao previše hroma i pružao je dugačke i elegantne linije. On takođe nije ličio na nijedan drugi automobil kompanije, a odlučeno je da dvo-boja ne bude ponuđena. Enterijer je bio jednako lepo urađen i pružao dugačku listu standardne opreme i bez opcija. Konačan proizvod je bio jako elegantan i jedan od najlepših automobila 1950tih godina. Jedan dizajnerski detalj koji je privukao mnogo pažnje je položaj gepeka sa rezervnom gumom, koji će kasnije postati zaštitni znak Lincolna sve do kasnih 1980tih godina. Da bi bio siguran da je i najmanji deo perfektan, William Ford je naredio da se svaki deo nekoliko puta rastavi, a ceo automobil je bio ručno sklapan. Na taj način, Continental je bio jedini takav Američki automobil iz navedenog perioda, ali je takođe imao i neke od najvećih proškova proizvodnje.

Na kraju, jedini izbor je ostao da se izabere ime. Pošto se predratni Continental smatrao kao prva generacija, posle kraće rasprave je odlučeno da novi model nosi jednostavnu Mark II oznaku. Mark II je zvanično predstavljen na salonu automobila u Parizu 1955 godine da bi domaća premijera bila na mnogobrojnim privatnim skupovima istog dana na koga su bili pozvani samo najbogatiji ljudi u Americi. William Ford se lično upoznao sa svim od njih i ponudio test vožnju. Svoje narudzbe su potpisali Shah of Iran, Frank Sinatra i Cecil B. DeMille već prvog dana, a lista poznatih imena je bila poduža. Kao što je i najavljeno, početna cena je iznosila oko 10,000 dolara, a jedina opcija je bila klima, za koju se odlučilo čak 75% kupaca. Novinari su takođe imali samo reči pohvale, ali su zaključili da iako je Mark II za duplo skuplji nego sledeći najskuplji Lincoln, teško je zaključiti da je toliko i bolji. Međutim, prodaja je startovala odlično i u prva tri meseca, Continental je dobio 1,300 narudzbi. Prve godine je prodato 1,307 primeraka, ali je prodaja naglo opala druge godine nakon što je prodato samo 672 vozila. Druge godine je stiglo nekoliko značajnih promena. Snaga motora je povećana na 300 ks dok su i najmanje mehaničke boljke iz prve godine otklonjene. Mnogi se pitaju šta je bio problem i zbog čega je Mark II ugašen posle samo dve godine. Veliki problem je predstavljala cena, pa je Ford gubio oko 1,000 dolara na svakom prodatom modelu. Dodatni problem je predstavljala i sama ponuda, a samo 652 od ukupno 1,300 Mercury-Lincoln salona su želeli da prodaju Mark II. Tokom druge godine, kada je potražnja naglo pala, oni su počeli da nude i veće popuste, čime su najviše oštećeni kupci 1956 modela koji su platiti punu cenu.

Možda glavni razlog je ležao u ostatku Lincoln ponude. Naime, do sredine 1950tih godina, Lincoln je u velikoj meri napredovao i stigao Cadillac po prodaji. Kada je Mark II debitovao 1956 godine, Lincoln je zabeležio svoju najbolju prodajnu godinu u istoriji sa 50,322 prodata primerka. Zanimljivo je da je Continental radio na kabrioletu, kao i modelu sa metalnim krovom koji se spuštao u gepek, u momentu kada je stigla vest da je kraj blizu. Ova druga ideja nikada nije ušla u prototip fazu na Mark II, ali jeste na 1957 Ford Skylineru dok je kabriolet urađen u samo jednom primerku. Predpostavlja se da bi kabriolet koštao čak 18,000 dolara, a jedini prototip je kasnije predat suprugi William Forda za njenu ličnu upotrebu. Špijunske slike kažu da je urađen i jedan prototip za 1958 godinu, koji je trebao da deli više linija sa ostatkom Lincoln ponude, ali dolazak Robert McNamare na mesto predsednika je u većoj meri samo zakomplikovao situaciju. McNamara je smatrao da automobili trebaju da budu jednostavni i nije želeo proizvode koji ne donose visok profit. Za 1958 godinu, Continental divizija je spojena sa Lincolnom, a na sledeći Mark automobil publika je morala da čeka deset godina kasnije. Tada je debitovao Mark III, kao kupe verzije Continentala, ali se ovaj automobil razlikovao od Mark II po veoma pristupašnoj ceni i silazio je sa proizvodne trake kao i svaki drugi Lincoln.

Continental Mark II i danas privlači mnogo pažnje svojom pojavom, a predpostavlja se da je oko 1,500 primeraka preživelo. Međutim, njihove cene su poprilično velike i kreću se od 70,000 dolara za model u originalnoj kondiciji do 200,000 dolara za restorirane primerke. Ford je na Mark II izgubio veliki novac, ali je prava katastrofa usledila sa Edsel divizijom, koja je opstala u prodaji samo tri godine i u tom periodu koštala Američkog giganta preko 400 miliona dolara. Ipak, Mark II ostaje bitan automobil u istoriji Američke auto industrije i podsetnik dana kada su najbolji svetski automobili dolazili iz Američke savezne države Mičigan.

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Daki_81
Poruka: 2600
Član foruma od: subota, 23. mar. 2013. u 17:56h
Lokacija: Beograd / Voždovac

Re: Continental Mark II

Poruka od Daki_81 » ponedeljak, 4. avg. 2014. u 11:13h

Jako lep dizajn sa dvoje vrata na ovu dužinu auta.
/ Focus / 2007. / 1.6 TDCi /

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Continental Mark II

Poruka od Talladega_500 » utorak, 5. avg. 2014. u 02:49h

Sa jednog auto show Americke klasike ovde kod mene u gradu, slikano pre mozda 4-5 godina.

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“