Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Ford Mustang istorija

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11192
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Ford Mustang istorija

Poruka od Talladega_500 » nedelja, 25. okt. 2009. u 01:31h

Da bi mogli razumeti kako je Ford Mustang postao deo Američke kulture potrebno je objasniti kako je Ford dašao na ideju da proizvodi ovu ikonu Američke i svetske auto industrije. Posle dosta mirnih 1950ih godina, situacija se naglo promenila tokom ranih 1960ih godina. Predsednik John F. Kennedy je ubijen, crnci su počeli tražiti svoja prava, rat u Vijetnamu je počeo praviti probleme kao i hladni rat sa Sovijetskim Savezom i problemima sa Kubom. Ali u svetu auto industrije situacija nikada nije bila bolja. Mnogi veruju da je Chevrolet Corvair razlog za postojanje Ford Mustanga. Corvair je imao motor pozadi, turbo motor sa 150 ks i počeo da privlači kupce koji su u prošlosti uglavnom kupovali importe. Drugi kažu da su takozvani baby boomers (nadimak za ljude rođene tokom i posle Drugog Svetskog Rata) u tom periodu završavali fakultete i želeli su sportski automobil koji bi takođe bio praktičan i jeftin, a postoje i oni koji kažu da je Ford želeo sportsku i jeftiniju verziju modela Thunderbird. Odgovor je verovatno negde između tri navedene priče, a iako je verovanje da je Mustang bio pravi automobil u pravo vreme situacija nije bila tako jednostavna. Naime, Ford je 1958 godine predstavio novu Edsel diviziju sa ciljem da napadne Chrysler i Oldsmobile. Međutim, samo tri godine kasnije Edsel je ugašen i koštao je Ford tadašnjih $200 miliona. Veliki gubitak na Edselu je naterao Ford da pažljivije gleda na investicije, a to se u velikoj meri odrazilo na Mustang.

Slika

Ako bi morali izabrati jednu osobu kao oca Mustanga to je svakako Lee Iacocca. Sin Italijanskog imigranta, Iacocca se proslavio promocijom 56 za 56 ($56 mesečno na 1956 Ford) i do Novembra 1960 godine je postao podpredsednik Forda na svoj 36 rođendan. Iste godine Iacocca je želeo novi sportski automobil i oko sebe imao popriličnu grupu ljudi koji su mu pomagali. Među njima su bili Don Frey, koji je planirao celu proizvodnju, njegov asistant Hal Sperlich, zatim Jacques Passino, koji će kasnije dovesti Carroll Shelbya u Ford, pa Don Petersen, koji je vodio marketing i za kraj Bob Eggert, koji je radio istragu kakve automobile ljudi žele. Glavni dizajner je bio Gene Bordinat, a sa njim u timu su još radili Joe Oros, Dave Ash, Charles Phaneuf i mladi Phil Clark. Rumor je da je Clark pokušao da proda ideju o Mustangu General Motorsu koji nije bio zainteresovan pa je završio u Fordu. U istom periodu Fordov automobil za mlađariju je bio Falcon, mali ekonomični kompakt koji je preko noći postao najprodavaniji automobil u Americi kada je predstavljen 1960 godine. Iacocca se postarao da Falcon dobije i sportsku verziju, koja se zvala Futura i imala V8 motor, kožna sedišta i manualni menjač, ali nije uspela da privuče mlađe kupce u onoj meri o kojoj se Ford nadao. Jedan prototip je napravljen, poznat kao Mustang I, ali je u pitanju bio roadster sa V4 motorom i minimalnim šansama za proizvodnju. Do rane 1962 godine Iacocca je imao detaljan plan o novom sportskom kompaktu, ali je Henry Ford II, tadašnji predsednik Forda, uporno odbijao ovu ideju. Henry II se bojao još jedne katastrofe kao Edsel, ali je takođe imao i briga koliko bi taj novi automobil uzimao prodaju od Falcona. Uz to, Henry II je već izdvojio čak $250 miliona za novi dizajn kompletne Fordove linije za 1965 godinu i u njoj nije bilo mesta za još jedan model. Posle sedmog predstavljanja Henry II je odobrio model, ali je najavio Iacocci i Frey da im se njegova odluka neće svideti ukoliko automobil ne bude uspeh. Iacocca je takođe dobio budzet od samo $40 miliona i samo 18 meseci da završi posao. Iacocca je želeo automobil koji bi delio platformu i većinu delova sa Falconom, ali uz dugačak izbor standardne i opcione opreme, težinom od 2,500 lbs (1,125 kg) i početnom cenom od ispod $2,500. Ideja je takođe bila da Mustang (koji je razvijan pod imenom Cougar) deli dva motora sa Falconom, 170cid/2.8L I6 sa 101 ks i 260cid/4.3L V8 sa 163 ks. Do Oktobra 1963 godine i drugi prototip, poznat kao Mustang II, je bio gotov i krenuo sa testiranjem, a Ford je predstavio ovaj prototip publici kao koncept za budući sportski model. Iako je publika odlično primila ovaj prototip, C.N. Rueter, jedan od glavnih Fordovih inžinjera, je smatrao da će biti promašaj i da je Ford bacio ogromne pare za automobil koji niko neće hteti kupiti.

Slika

1964-1966
Ford Mustang je predstavljen publici Aprila 17, 1964 godine na New York World Fair. Prvi modeli su bili poznati kao 1964 ½, a Ford je namerno izabrao proleće za predstavljanje novog automobilima da bi se dobila najveća moguća pažnja medija. Minimalno jedan Mustang se nalazio u svakom od 8,100+ Fordovih dilera, a pored velikog broja TV, radio i reklama u novinama, Ford je takođe pozvao urednike poznatih auto magazina na testiranje. Nekoliko dana pred zvanično predstavljanje Ford je takođe pokazao publici kvalitet Mustanga kada su sedam automobila prevezli iz New York City do Fordovog sedišta u Dearborn, Michigan bez ijednog problema. Ali verovatno ni sam Iacocca nije očekivao popularnost koju je Mustang dobio. Istraživanja su pokazala da su Mustang videli čak 29 miliona ljudi na TV plus još četiri miliona u Fordovim dilerima, a sledeći dan Mustang je osvanuo na naslovnim stranicama svih novina. Početna cena Mustanga je bila samo $2,368, a sa mesta unutra za četiri odrasle osobe mnogi su pričali da je Mustang kao Model A sportskih automobila. Samo prvog dana je naručeno 22,000 primeraka, a Ford je brzo shvatio da ima mnogo više mušterija nego automobila. Mustang je brzo našao svoje mesto i na TV ekranima kada se pojavio u poznatom James Bond filmu Goldfinger. Rumor kaže da je Ford spremao Mustang zlatne boje koji nije bio spreman na vreme tako da je u filmu korišten beli Mustang kabrio. Ford se nadao godišnjoj prodaji od 100,000 primeraka, ali do kraja 1964 godine već je bilo prodato preko 120,000 modela. U prvih 12 meseci na tržištu Ford je prodao čak 419,000 Mustanga koji i danas drži navedeni rekord, a čak 73% kupaca se odlučili za V8. Izbor standardne i opcione opreme je bilo toliko dugačak da je danas nemoguće naći dva identična klasična modela. Mustang je takođe bio pace car na 1964 Indy 500, a ispod haube se nalazio novi 289cid/4.7L motor sa 271 ks koji još uvek publici nije bio dostupan. Za 1965 godinu u prodaji se našao i fastback, ali je coupe i dalje bio najprodavaniji i činio 75% od ukupne prodaje Mustanga. Međutim, i pored svih pohvala Mustang se nije mogao pohvaliti sa nekim performancama. Najjači motor je ipak imao samo 271 ks i pored automobila kao što su Pontiac GTO, Chevrolet Impala i Ford Galaxie se nije moglo. Iacocca se brzo dao na posao i pozvao svog velikog prijatelja Carroll Shelby u pomoć. Iacocca i Shelby su sarađivali nekoliko godina ranije kada je Shelby ušao u partnerstvo sa Fordom za Shelby Cobra, a obojica su takođe radili na novom sportskom trkačkom automobilu, GT40. Da bi se automobil kvalifikovao za tadašnju Sports Car Club of America (SCCA) najmanje 500 serijskih primeraka je moralo biti napravljeno. Shelby je lako napravio navedeni broj, sa 306 ks V8 motorom ispod haube, a vozači Jerry Titus, Bob Johnson i Mark Donohue su u potpunosti dominirali na stazama. Prodaja ovih specijalnih modela, koji su se zvali GT350, ipak nije išla po očekivanju i nekoliko meseci kasnije velik deo automobila je prodan Hertzu koji ih je iznajmljivao. Posle samo 18 meseci na tržištu Ford je prodao milionitog Mustanga, a prodaja za 1966 godinu je iznosila fantastičnih 608,000 primeraka. Međutim, kako su muscle cars preko noći postajali sve popularniji Ford je smatrao da je došlo vreme za promene i za novi Mustang sa boljim performancama.

Slika

1967-1968
Do 1967 Mustang je dobio nešto što pre nije imao, a to je konkurencija. General Motors je konačno shvatio da Chevrolet Corvair ne može da obavi posao i za 1967 godinu je spremao dva blizanca kao konkurente, Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird. Plymouth je takođe predstavio novu generaciju Barracude, AMC ušao na tržište sa Javelinom, a čak je i Mercury predstavio novi Cougar. Camaro i Firebird su takođe imali big block motore (Camaro 396cid/6.5L, a Firebird 400cid/6.6L) dok je najveći motoro u Mustangu i dalje bio samo 289cid/4.7L. Tada na scenu stupa Hal Sperlich, koji nije želeo da Mustang dobije na dimenzijama kao Ford Thunderbird, ali je znao da mora da uradi promene kako bi Mustang sačuvao vrh. Da bi se otvorio prostor za veći motor Mustang je morao dobiti na dimenzijama, ali razlika nije bila drastična. Dizajn je zadržao slične linije kao i prethodnih, ali sa agresivnijim prednjim delom i dovoljno velikim promenama da kupac primeti novi model. Iako danas mnogi smatraju ovaj Mustang za najlepši, Iacocca nije bio zadovoljan sa urađenim poslom. U svojoj autobiografiji Iacocca je napisao da je Mustang 1967 godine od prelepog konja postao debela svinja. Najveća vest, pored dizajna, je bila i predstavljanje prvog big block motora. U pitanju je bio 390cid/6.4L Thunderbird Special koji je razvijao 320 ks i koji je zamenio 289cid/4.7L High Output. 289cid/4.7L je i dalje postojao, sada sa 200 ks i 225 ks, a za kupce koji su želeli ekonomičnost Ford je nudio dva I6 motora (200cid/3.3L sa 120 ks i 250cid/4.1L sa 155 ks). Saradnja sa Shelbyem je nastavljena, a po prvi put Mustang Shelby se razlikovao dizajnerski od običnog Mustanga po novoj haubi i zadnjim svetlima. Pored Shelby GT350 koji je i dalje koristio 289cid motor, kupac je sada mogao da dobije i Shelby GT500 sa 428cid/7.0L motorom i 335 ks, koji je ujedno bio Fordov trkački motor za NASCAR. Iako je konkurencija privukla nove kupce, Ford je 1967 godine prodao 472,000 Mustanga, što je i dalje bilo ubedljivo najviše u klasi. Za 1968 godinu identičan 428cid, koji se prethodne godine mogao naći samo pod haubom Shelby GT500, je sada postao opcija na svim Mustanzima. Međutim, veliki rival Camaro je mogao da se dobije sa 375 ks motorom pa je Ford za pomoć pozvao svog poznatog dilera, Tasca. Tasca se u prošlosti proslavio praveći specijalne trkačke verzije Mustnga, a rezultati na stazama nisu izostali. To nije promaklo Fordu koji je pozvao Tascu da poseti Fordovu fabriku u Dearborn, Michigan i da predloži šta bi se moglo uraditi da se Camaro skin sa vrha. Tasca je predložio novi trkački motor, poznat kao 428cid/7.0L Cobra Jet koji je na papiru razvijao 335 ks, ali u realnosti preko 400 ks. Henry II je odobrio i sredinom 1968 godine ovaj motor se našao u ponudi. Ford je takođe primetio da mnogi ljudi ne kupuju Mustang zbog performanca već zbog imidza. Zato je, za 1968 godinu, ponudio nekoliko različitih specijalnih verzija, među kojima je najpoznatija California Special, a treba izdvojiti i High Country, Lone Star i Stallion. Jedan od najpoznatijih 1968 Mustanga je zeleni fastback sa 390cid motorom koji je Steve McQueen vozio u popularnom filmu Bullitt. Jurnjava po San Francisco između navedenog Mustanga i Dodge Chargera se danas smatra za najbolju jurnjavu ikada viđenu na filmu. Zanimljivo je da je Ford u dva navrata, 2001 i 2008 godine, ponudio Bullitt kao specijalnu verziju Mustanga u čast automobila iz filma.

Slika

1969-1970
Do 1969 godine nekada veliki Mustang je počeo da pokazuje prve znake slabosti. Zbog visoke konkurencije prodaja je po prvi put pala na ispod 300,000 primeraka, a u kompaniji je takođe vladala svađa kako sledeći Mustang treba da bude urađen. Semon Knudsen, poznatiji kao Bunkie, je doveden iz Pontiaca nakon velikog uspeha sa većim modelima. Bunkie je verovao da Mustang treba da bude veći i luksuzniji kako bi privlačio i druge kupce osim mlađarije. 1969 Mustang je bio veći od svog prethodnika i imao novi dizajn, ali je i dalje zadržao linije sa originalnog modela. Kupac je i dalje dobivao izbor dva I6 motora i čak osam V8 motora, koji su činili 80% prodaje Mustanga. Kupac je mogao da bira između 302cid/5.0L sa 220 ks, 351cid/5.7L sa 250 ks i 290 ks dok su u vrhu ponude i dalje bili 390cid/6.4L sa 320 ks i 428cid/7.0L sa 335 ks i 360 ks. Kupac je takođe i dalje dobiva coupe, kabrio i fastback, a velika vest je bila predstavljanje luksuzne Grande verzije. Još jedna velika vest je bila predstavljanje sportske Mach 1 verzije koja je mogla da se dobije sa bilo kojim V8 motorom, a za mnoge 1969 Mach 1 sa 428cid motorom i Shaker haubom je najbolji Mustang ikada napravljen. Bunkie je takođe verovao da rezultati na stazama donose visoku prodaju i pod svaku cenu je želeo da Mustang počne ponovo da dominira u tadašnjoj Trans Am seriji i da ponovo osvoji titulu, koji je 1968 godine preuzeo Camaro. Ford je takođe preuzeo kontrolu nad Shelby modelima i za 1969 godinu predstavio potpuno novi Shelby GT350 i GT500 koji po prvi put nisu delili dizajn sa ostatkom Mustangove linije. Bunkie je bio nezadovoljan poslom koji je radio Shelby i želeo je moćni Mustang od strane Forda, ne od strane tunera. Kao rezultat su nastale dve specijalne verzije, Boss 302 i Boss 429. Boss 302 je bio namenjen za tadašnju Trans Am seriju, a ispod haube je bio 302cid/5.0L motor sa 290 ks. Boss 429 je napravljen da bi zadovoljio NASCAR standarde (iako se Mustang ikada nije takmičio u najjačim NASCAR serijama), a kao što mu ime kaže ispod haube je bio ogroman 429cid/7.0L motor sa 375 ks na papiru (u realnosti preko 500 ks). Pored motora oba modela su imali specijalno modifikovanu suspenziju i veće kočnice, a za razvoj se postarao Larry Shinoda, koga je Bunkie doveo iz General Motorsa. Oba modela su imali mnogo uspeha. Boss 302 je osvojio 1970 titulu u Trans Am seriji sa vozačem Parnelli Jones dok je Ford Torino sa 429cid motorima iz Boss 429 osvojio 1969 titulu u NASCAR sa vozačem David Pearson. 1970 Mustang je bio gotovo identičan kao 1969 Mustang, sa izuzetkom što su dupli farovi nestali. Do 1970 godine prodaja Mustanga je pala na samo 191,000 primerak i Ford je shvatio da mora da krene drugim putem. Bunkie je dobio otkaz od strane Henry II, a na njegovo mesto postavljen Iacocca, koji je želeo potpuno novi Mustang za 1974 godinu. Takođe je postalo jasno da je muscle car era gotova i da gorivo nikada više neće biti jeftino, a osiguravajuće kompanije su počele da dižu cene svojih usluga. Uz to, država je po prvi put počela da postavlja standarde o izduvnim gasovima i sigurnosnim merama. Kada je Iacocca stigao na čelo Forda 1969 godine, novi 1971 Mustang je bio u završnoj fazi.

Slika

1971-1973
Najveći i najteži Mustang ikada napravljen je ugledao svetlost dana kao 1971 model, a za njegov razvoj je bio zaslužan Bunkie, što je ujedno bilo njegovo poslednje delo pre nego što je napustio Ford. Bunkie je želeo Mustang većim da bi putnici na zadnjim sedištima imali više prostora, ali i da bi se otvorio prostor za veće motore. Ovakve ideje su donele slavu Bunkie u Pontiacu, ali u Fordu (Mustang i Thunderbird) su usledile samo kritike. 1971 Mustang je bio za oko 270 kg teži od originalnog 1964 Mustanga i od malog sportskog automobila postao veliki i težak muscle car. Rumor takođe kaže da je Bunkie odobrio novi dizajn posle samo jednog glednja i nisu ga interesovale ostale ideje dizajnera. Tokom svoje tri godine proizvodnje, Mustang je uglavnom dizajnerski ostao isti sa izuzetkom sitnica kao što su branici. Falconova platforma je opet modifikovana da podnese veću težinu, ali je udobnost svakako predstavljala veliki napredak. Za one koji su želeli sportski model tu je i dalje bio Mach 1, sada sa standardnim 302cid/5.0L motorom i 210 ks, a za ljubitelje performanci Mustang je sada mogao da se dobije sa ogromnim 429cid/7.0L Cobra Jet sa 370 ks. Mustang je ponovo stekao slavu na malim ektranima nakon što je Sean Connery vozio crveni 1971 Mach 1 u James Bond filmu Diamonds Are Forever. Saradnja sa Shelby je završena, a nakon izlaska iz Trans Am i NASCAR Ford nije video ni razlog da ponovo proizvodi Boss 302 i Boss 429 (iako slika prototipa govori da je Ford planirao 1971 Boss 302). Kao poslednje zbogom Ford je za 1971 godinu ponudio Boss 351. Kao što mu ime govori, Boss je imao 351cid/5.7L motor sa 330 ks kao i modifikovanu suspenziju i kočnice, a mnogo kažu da je ovo poslednji originalni Mustang vredan pažnje. Do kraja 1973 godine snaga je uglavnom nastavila da pada zbog novih standarda o izduvnim gasovima, a najjači i najveći motor, 351cid, je imao svega 266 ks. Jedini model vredan pažnje je bio 1972 Sprint, koji je zajedno sa modelima Pinto i Maverick, dolazio samo u beloj boji sa Američkom zastavom i bio urađen u čast Američkog Olimpijskog tima. Na sreću, Iacoccin mali dragulj je bio spreman za serijsku proizvodnju.

Slika

1974-1978
Ako vas neko upita koji je najbolji Ford Mustang ikada napravljen pravi poznavaoc automobila bi verovatno rekao 1969 Boss 429. Drugi bi ipak rekli neki od Shelby modela, a ima i onih koji bi se odlučili za Mach 1. Međutim, verovatno niko neće spomenuti Mustang II koji se proizvodio od 1974 do 1978 godine. Mnogi će reći da ovaj automobil ne zaslužuje da nosi Mustang ime, ali ako se pogledaju detalji Mustang II je možda bio i najvažniji Mustang u 44 godine istoriji ovog automobila. Verovatno ne brz kao današnji Shelby GT500KR sa 590 ks ili lep kao originalni 1965 GT Convertible, ali Mustang II je ipak sačuvao Mustang da ne završi istom sudbinom kao većina muscle cars iz tog perioda. Do početka 1970ih Mustang je porastao u ogroman automobil, a u vreme naftne krize kupci su se okretali ekonomičnim automobilima. Razloga za smrt muscle cars ima nekoliko. Američka vlada je po prvi put odlučila da uvede sigurnosne mere i izduvne gasove u automobilima, a osiguravajuće kompanije su učinili situaciju gorom kada su povećali cene svojih usluga za sve one koji su imali sportske automobile. Ameriku hvata velika nervoza 1973 godine kada OPEC odlučuje da prestane prodavati gorivo Americi nakon što su podržali Izrael u ratu protiv Sirije i Egipta. Odjednom niko više nije želeo muscle car, a na ulicama su počeli dominirati Ford Pinto, Chevrolet Vega i AMC Gremlin. Čak je i General Motors razmišljao da ugasi Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird. Do tog perioda Mustang je postao velik, težak i skup. Tada je na scenu stupio Lido Lee Iacocca koji je napravio automobil koji, voleli ga ili mrzeli, je ipak sačuvao legendarno Mustang ime i bio pravi automobil u pravo vreme. Iacocca je bio čovek iza originalnog 1964 Mustanga i želeo je da novi 1974 Mustang bude urađen sa istom idejom, a to se odnosi na manje dimenzije, ekonomičnost i jeftinu cenu. Iacocca je imao dve ideje za Mustanga, jednu na Ohio platformi na kojoj je tri godine ranije predstavljen veoma popularni Ford Maverick, a drugu na Arizona platformi na kojoj se pravio mali Pinto. Veliki uspeh vozila kao što su Datsun 240Z, Toyota Celica, Opel GT kao i Fordov Capri naterala je Ford da se ipak odluči na Arizona platformu. Mustang je po dimenzijam trebao biti manji od Mavericka, a pošto je Maverick imao V8 motor kao opciju odlučeno je da manji Mustang bude ponuđen samo sa I4 i V6 motorima. Po prvi put u istoriji Mustang je trebao biti dostupan sa I4 opcijom i bez V8 opcije. Kako je Pinto sa 1.6L i 2.0L bio ogroman uspeh Ford je odlučio na napravi potpuno novi I4 motor samo za Mustanga, veličine 2.3L koji je ujedno bio prvi novi I4 motor od Forda u Americi još od 1934 godine i Model B. Sa snagom od 100 ks navedeni motor je bio ekonomičan, ali ujedno i brz kao I6 iz prethodne generacije. Kao V6 opcija je uzet 2.8L motor od Nemačkog Forda koji je razvijao 119 ks. Za dizajn Iacocca je potražio pomoć od čuvene Italijanske kompanije Ghia koja se potrudila da napravi dizajn sličan 1964 Mustangu. Težina vozila je smanjena za oko 450 kg i Mustang II se pojavio u prodaji krajem 1973 godine kao 1974 model. Motor Trend magazin je bio brz i proglasio Mustang za 1974 automobil godine, a prodaja je krenula odlično i prve godine je prodato preko 386,000 primeraka. Ford je odlučio da ostavi čuveno Mach 1 ime i za Mustang II iako je model bio samo senka Mach 1 iz prošlosti, a tu je bila i Ghia verzija koja je zamenila Grande. Mach 1 je dolazio samo fastback dok je Ghia dolazila samo kao coupe. Oba modela su dolazila sa I4 i V6 motorima kao opcijama. Mach 1 je bio namenjen onima koji žele sportski imidz dok je Ghia pružala luksuznost evropskih automobila. Kako je OPEC naredne godine počeo ponovo da uvozi gorivo u Ameriku kupci su želeli V8 što je Ford ponudio za 1975 godinu. Reč je bila o 5.0L motoru koji je razvijao 122 ks da bi snaga kasnije bila povećana na 139 ks. Nezadovoljan sa imidzom da Mustang II nema dovoljno snage Ford odlučuje da u tom slučaju automobil barem mora da izgleda brz. Za 1976 godinu Ford predstavlja Cobra II verziju Mustanga koju je uradila Can Am kompanija. Najlaši način za prepoznavanje Cobra II su velike Cobra trake na vratima vozila kao i spoiler na prednjem braniku. U prvoj godini Ford je prodao 25,259 Cobra II, a veliki razlog za popularnost leži u tome da je glumica Farrah Fawcett vozila Cobra II u popularnoj seriji Charlie’s Angels. Za poslednju 1978 godinu Mustang II Ford je odlučio da ljubiteljima ovog automobila ponudi specijalu King Cobra verziju. U tom periodu crni Pontiac Trans Am sa zlatnim trakama je bio u centru pažnje nakon velikog uspeha filma Smokey and the Bandit pa je Ford odlučio da istim merama ponudi i Mustang King Cobra. Dostupan samo u fastback verziji King Cobra je imao zlatni logo Cobre na haubi, poseban prednji branik, zlatne King Cobra oznake i felge, 5.0L motor i dolazio je sa punom opremom. Ovaj paket opreme je iznosio $1,277 što je dovodilo do ukupne cene od preko $6,000, a u tome verovatno leži razlog što je prodato samo 4,971 primerak. Mustang II je i zvanično ugašen kada je Lee Iacocca dobio otkaz u Fordu, a novi predsednik Philip Caldwell odlučio je da krene sa drugačijom idejom za 1979 Mustanga. Danas je Mustang II na jako lošem glasu i izuzev King Cobra i dobri očuvanih Cobra II nijedan model ne drži na ceni. Razloga ima nekoliko. Najviše zamerki se odnosi na Pinto platformu sa kojom je Mustang II delio samo neke delove. Međutim, treba spomenuti da je i originalni Mustang bio zasnovan na Falcon kompaktu kao i 1979 Mustang na Fairmont kompaktu. Drugi će ipak razlog tražiti u slabom motoru, ali treba reći da je Mustang II nudio solidne performance za svoju cenu. Istina, 1978 Mustang 5.0L je imao samo 139 ks, ali i Chevrolet Camaro je imao samo 6 ks više iz nešto većeg 5.1L motora. Čak i 5.7L verzija sa četiri karburatora je imala samo 185 ks, a sa cenom od $6,500 Camaro je bio za čak $2,500 skuplji od Mustanga zbog čega je Chevrolet verovatno izbacio ovu verziju iz ponude posle 1975 godine. Takođe treba spomenuti da je najmoćniji 1981 Mustang imao samo 118 ks iz 4.2L motora kao i da 1983 Mustang GT 5.0L, koga mnogi smatraju da je probudio ceo muscle car duh opet, imao 157 ks ili samo 18 ks više od Mustanga II 5.0L. Činjenica je da je Mustang II u svoje vreme bio solidan performer, a sa preko milion prodatih primeraka u pet godina definitivno zaslužuje ime u istoriji.

Slika

1979-1986
Oktobra 1, 1979 godine Henry II se penzionisao, a na njegovo mesto je stigao Phillip Caldwell. Mustang je bio potpuno novi po prvi put u svojoj istoriji, a sa dizajnerske strane nije ličio ni malo na bilo koji od svojih prethodnika. Pre svega, platforma je bila potpuno nova, poznata kao Fox i deljena sa kompaktima kao što su Ford Fairmont i Mercury Zephyr. Odlaskom Iacocce Ford je smatrao da je originalni Mustang odradio svoje vreme i da je vreme za promene. Iako je po dimenzijama bio duži od svog prethodnika, Ford je smanjio težinu za 90 kg, a u prodaji se našao i blizanac Mercury Capri. Dizajn je više podsećao na Evropske automobile nego na Američke, a kupac je mogao da bira između coupe i fastback. Za ljubitelje luksuza tu je i dalje bila Ghia dok su ljubitelji performanca mogli da dobiju Cobra verziju. Izbor motora se svodio na 2.3L koji je dolazio u dve verzije, sa 88 ks i 130 ks (turbo) kao i novi 3.3L (85 ks) i 5.0L (140 ks). Čak 370,000 primeraka je prodano 1979 godine. Kao i 1965 godine, Mustang je 1979 godine izabran kao pace car za Indianapolis 500 trku, a Ford je napravio 10,478 serijskih primeraka sa 2.3L turbo i 5.0L motorima. Svi modeli su dolazili samo u sivoj boji sa crnom trakom na haubi i natpisima na vratima. Turbo motor se u početku pokazao kao omiljeni izbor kupaca jer kupac je dobivao snagu kao V8, a pri tom ekonomičnost. Ali kada se motor pokazao kao jako loš, kako zbog čudnog razvoja snage tako i zbog mehaničkih problema, postalo je jasno da je 5.0L bolja opcija. Međutim, život 5.0L je bio kratak pošto nije zadovoljavao standardne o izduvnim gasovima i za 1980 godine je zamenut sa novim 4.2L motorom, koji je razvijao samo 119 ks što je najmanje od bilo kog V8 Mustanga ikada napravljenog. Zahvaljujući veoma popularnoj Cobra opciji na Mustang II, Ford je ponovo ponudio ovu opciju od 1979 do 1981 godine. Cobra je dolazila sa 2.3L turbo i 5.0L/4.2L motorom i velikim logom na haubi, a pošto kabrio nije više bio dostupan kupac je dobivao šiber kao opciju. 1982 godine na čelo Forda dolazi Donald Peterson, jedan od Fordovih inženjera tokom 1960ih godina kada je Ford dominirao na stazama. Peterson je znao da slabe performance su razlog za veliki pad prodaje i naredio ponovnu proizvodnju jačih motora. Za 1982 godinu u ponudio se opet našao 5.0L motor, sada sa 157 ks što je bilo najviše još od 1971 godine. Ovaj motor se danas smatra zaslužnim za povratak muscle cars na ulice. Snaga je sledeće godine povećana na 175 ks (a kasnije i na 210 ks), ali je najveća vest svakako bila kabrio model, prvi put još od 1973 godine. 1984 godina je predstavljala 20-godišnjicu Mustanga i za proslavu Ford je ponudio dve specijalne verzije. Prva je bila GT350 verzija, zbog čega je Ford bio tužen od strane Carroll Shelbya koji je zadržavao pravo na GT350 oznaku. Druga velika vest je bila SVO (Special Vehicle Operation) model sa 2.3L turbo motorom i 175 ks (kasnije povećano na 205 ks). SVO je mogao da se nosi sa najboljim sportskim automobilima iz tog perioda, a takođe se ponašao u krivinama kao pravi sportski automobil. Međutim, zbog veoma visoke cene (preko $15,000) svega 10,000 prmeraka je prodato u tri godine proizvodnje. I pored velikog uspeha Ford je smatrao da je vreme Mustanga prošlo. Ali publika se nije složila.

Slika

1987-1993
Do kasnih 1980ih godina zbog jake domaće konkurencije, pre svega Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird, prodaja je po prvi put pala na ispod 100,000 primeraka. Japanska konkurencija je takođe jako napredovala i po prvi put u svojoj istoriji Ford je smatrao da mesta za Mustanga nema na tržištu jer su se kupci sve više okretali malim i jeftinim Japanskim automobilima. Kao odgovor, Ford je odlučio da napravi novog Mustanga sa potpuno drugačijom formulom. Kao platforma je izabrana Mazda 626 koja se već pravila u Američkoj državi Michigan. Novi Mustang je treba da bude sa prednjom vučom i sa I4 i V6 opcijama što bi značilo da čuvena Mustang formula zadnje vuče i V8 motora je došla kraju. Međutim, za ovu odluku Ford je primio dosta negativnih komentara, kako publike tako i novinara i nije imao izbora već da prekine sa već započetim poslom. Automobil se na kraju ipak našao u prodaji, ali na sreću ne pod Mustang imenom već kao Ford Probe. Ali to nije bio kraj jer je Ford imao još teži zadatak, a to je da vrati Mustang na puteve stare slave. Skupi i slabo prodavani SVO model je izbačen iz upotrebe, kao i V6 opcija, i Mustang sa minimalnim dizajnerskim promenama se pojavio u prodaji 1987 godine. Dva motora su bile opcije. Za kupce koji su brinuli o potrošnji, a i dalje su želeli Mustanga, tu je bio 2.3L I4 motor koji je razvijao 88 ks. Za kupce koji su i dalje želeli snagu tu je bio čuveni 5.0L V8 motor sa 225 ks koji se pokazao jako dobro i bio je brži od najboljih verzija koje su Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird mogli ponuditi. Popularni tuneri kao što su Jack Roush i Steve Saleen predstavili su i svoje verzije. To se pokazao kao veliki uspeh tako da je prodaja za duplo skočila u roku od samo dve godine. Četiri godine kasnije snaga osnovnog modela je povećana na 106 ks, a najveća vest je stigla poslednje 1993 godine kada su predstavljni Cobra i Cobra R. Oba modela su delili 5.0L V8 motor sa 235 ks. Te 1993. godine General Motors je predstavio novu generaciju Camara i Firebirda dok je Mustang i dalje bio na zastareloj i 14 godina staroj platformi. Cobra i Cobra R, kao i Mach III koncept, su predstavljeni samo da odvuku pažnju kupaca od Camara i Firebirda i može se reći da je Ford uspeo u tom planu jer je prodao više Mustang te 1993. godine nego što je zajednička prodaja Camara i Firebirda iznosila. Danas je 1987-1993 Mustang 5.0L jako tražen zahvaljujući lakom modifikovanju za drag racing. Cene se kreću od oko $5,000 za solidno učuvan model do preko $40,000 za Cobra R. Posle 14 godina na Fox platform, došlo je vreme za promene.

Slika

1994-1998
Na neki način predstavljanje novog 1994 Mustanga je bilo jako slično kao i predstavljanje originalnog modela 30 godina ranije. Napravljen je novi tim za razvoj novog modela, vremenski period je bio kratak, budzet gotovo nepostojeći, a poslovi radnika su bili na liniji. 1994 Mustang je i dalje bio pravljen na Fox platformi, ali uz velike modifikacije. Od 1,850 delova na Mustangu čak 1,330 su bili u potpunosti novi. Po prvi put fastback nije ponuđen tako da je kupac sada dobivao coupe i kabrio. Ford je takođe radio na novim motorima, ali oni nisu bili spremni na vreme tako da je 1994 model dolazio sa 3.8L motorom sa 145 ks i 5.0L motorom sa 215 ks. Fordov SVT se takođe bacio na posao i predstavio novu Cobra sa identičnim V8 motorom, ali sa 240 ks. Publika je solidno primila ovaj automobil i 1994 godine je prodato 123,000 primeraka, a Motor Trend magazin je proglasio Mustang za automobil godine. 1994 Mustang je ponovo bio pace car za Indianapolis 500, ali velika vest je bila Cobra R model. Fordov SVT tim je za ovu priliku uzeo trkački 5.7L motor koji je razvijao 300 ks, a samo 250 primeraka je proizvedeno. Posle 38 godina proizvodnje 5.0L motor je konačno ugašen, a njegova zamena je bio 4.6L. Iako se snaga nije menjala, Mustang je ponovo imao onaj paket koji ga je krasio tokom 1960ih godina. Prodaja je iznosila 175,000 primeraka, što je bilo više nego Camaro i Firebird zajedno, a zapaženi rezultati su ostvareni i na stazama.

Slika

1999-2004
Iako je 1999 Mustang izgledao kao nov model, tehnički automobil se nije mnogo menjao, a enterijer je ostao identičan. Ford je posvetio mnogo više pažnje motorima pa je tako 3.8L sada imao 190 ks, a 4.6L 260 ks. SVT tim je ponovo razvio Cobru, ovaj put sa 320 ks, ali zbog mehaničkih problema rani model je ostao u proizvodnji samo dve godine. Za 2000 godinu u ponudi se, po poslednji put, našla i Cobra R. Ispod haube je bio 5.4L motor sa 385 ks, a zanimljivo je da je enterijer bio u stilu trkačkih automobila i bez ikakve opreme. Ford je ponudio samo 300 primeraka po početnoj ceni od $55,000. Prodaja je takođe prešla 200,000 primeraka, po prvi put od kasnih 1980ih, a posle 2002 godine Mustang je ostao bez konkurencije nakon što je General Motors ugasio Camaro i Firebird. Cobra se ponovo našla u proizvodnji 2003 godine, sada sa 390 ks, kao i Mach 1 (315 ks) koji je predstavljao odličan izbor za one koji žele nešto više od Mustang GT (260 ks), ali im je Cobra preskupa. Tokom 2004 godine Ford je proizveo svoj 300 milioniti automobila, 2004 Mustang GT kabrio, koji se danas nalazi u Fordovom muzeju. Posle 25 godina na Fox platformi Ford je znao da je vreme za promene. Desilo se ono što je malo ko očekivao, a to je retro dizajn.

Slika

2005-2009
Ako je jedna stvar postala jasna predstavljenjem 1994 Mustanga to je da je publika jako zadovoljna da ponovo vidi klasične linije. Nije bilo bitno što je automobil na zastareloj Fox platformi i da nije ni približno moćan kao konkurenti, publiku je interesovao sam dizajn. Razvoj novog Mustanga je predvodio Hau Thai Tang, poreklom iz Vietnama, koji je prvi put video Mustang tokom 1960ih godina kada je Ford pravio turneje sa svojim automobilima tokom rata u Vietnamu. Tang je naredio dizajnerima da naprave moderni automobil sa klasičnim linijama, a dizajner J Mays je kao inspiraciju koristio 1967 Mustang. Fox platforma je konačno zamenuta sa novom DEW98 platformom, a fokus je bio na snazi, dizajnu i niskoj ceni. Kao rezultat je nastao moderni automobil koji je urađen u retro dizajnu klasičnih Mustanga, što je upravo ono šta je Ford želeo, a isto se može reći i za interijer. Mustang je zvanično prikazan kao koncept na 2003 Detroit Auto Show, a u prodaji se pojavio kao 2005 model. Iako je bilo onih koji su rekli da je Ford preterao i da se retro dizajn neće pokazati kao uspeh na duži period, Ford je 2005 godine prodao približno 200,000 primeraka. Izbor motora se svodio na 4.0L sa 210 ks i 4.6L sa 300 ks. Publika je odlično primila novi Mustang tako da dizajnerskih promena nije bilo sve do 2010 godine. Mustang je počeo da se takmiči u Grand Am i NHRA Drag Racing serijama gde je ostvario fantastične rezultate, a saradnja je ponovo uspostavljena sa Shelby. Shelby je ponudio nekoliko svojih verzija Mustanga, od 325 ks Shelby GT do 720 ks Shelby GT500 Super Snake. Neka druga poznata imena, kao što su Hertz, Cobra Jet i California Special, se takođe našli u prodaji kao limited modeli. Kao tokom 1960ih Mustang je nudio za svakako po malo, počev od osnovnog modela koji košta ispod $20,000, pa sve do $82,000 Super Snake za one koji žele pravi automobil za stazu.

Slika

2010+
Mustang sa minimalnim promenama je predstavljen kao 2010 model, ali sa izuzetkom minilanim dizajnerskih promena i povećanjem snage na 315 ks većih promena nije bilo. Mustang je ponovo dobio konkurenciju, prvo od strane Dodge Challengera, a zatim se i Chevrolet Camaro vratio u prodaju. Najnoviji rumori kažu da za 2011 godinu stižu dva nova motora, 3.7L sa 315 ks i 5.0L sa 400 ks, a Ford je nedavno potvrio da za 2012 godinu u proizvodnju će ući u Boss 302. Potpuno novi Mustang se očekuje u prodaji 2014 godine kao proslava 50 godina postojanja.

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Iosis
VIP
Poruka: 8399
Član foruma od: sreda, 28. jan. 2009. u 20:44h
Lokacija: Doboj

Re: Ford Mustang istorija

Poruka od Iosis » nedelja, 25. okt. 2009. u 08:56h

Mustang mi je jedan od najboljih auta što se tiče dizajna, taj muscle dizajn mi je odličan. Volio bih da mogu vozit Mustanga. :rolleyes:
Mislim da je ovo jedan od najpoznatijih auta na svjetu, jer ne postoji još niko s kim sam pričao, da ne zna za Mustanga.
Totally addicted to Ford!
The name Iosis is a Greek word meaning "the process by which a base metal becomes gold".
Boris88 piše:Ja se brinem sto mi auto truli a decko predstavlja sedista :lele: i sakloni :P

Avatar korisnika
911s [SK]
old-and-rare Fords fan
Poruka: 11515
Član foruma od: petak, 10. okt. 2008. u 10:33h
Lokacija: Beograd

Re: Ford Mustang istorija

Poruka od 911s [SK] » nedelja, 25. okt. 2009. u 18:26h

Unapred da zabranim svima da kritikuju dizajn kasnijih Mustanga.
Everything we do, it's driven by you!
Ford weist den Weg.

"When it comes to defining Ford models, never say "never"! Somewhere, somehow, there was usually an exception to prove the rules..." Graham Robson
Van piše: ...за све те буђаве фордове

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11192
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Mustang istorija

Poruka od Talladega_500 » ponedeljak, 26. okt. 2009. u 05:30h

Sto bi bilo kritika?

Meni se licno Fox (1979-1986 i 1987-1993) mnogo svidjaju. Jedan tip u mojoj ulici ima modifikovani 5.0L Mustang iz 1987-1993 generacije, cela ulica ga cuje kad dolazi, toliko je bucan auto.

A jednom prilikom sam imao priliku da vidim 1993 Cobru i 1993 Cobra R kako se trkaju na ulici. Lepsi zvuk motora nego bilo koji klasicni Mustang.

Lepota Fox Mustanga je sto su lagani (laksi nego danasnja recimo Honda Civic), a ispod haube ima mnogo prostora za rad.
Zato su idealni za drag racing.

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“