Jedno veliko "sta je moglo biti" - Rob Moroso.
Njegov otac je bio lokalna legenda na jugo-zapadu na neasfaltiranim stazama i osnovao je Moroso Racing. Robu se nagovestavala svetla buducnost.
Posle lokalnih takmicenja, stigao je do tadasnje Busch (danas Xfiniti) serije 1987. godine. U svojoj drugoj sezoni vozeci #25 Oldsmobile pobedio je 2 trke i zavrsio kao 2. u generalnom plasmanu. U 3. sezoni (1989.) je pobedio 4 trke i osvojio titulu.
Za njega je bio zainteresovan i veliki Hendrick Motorsport i Moroso je vozio neke trke za njih u Cup i Busch. Plan je bio da kad bude malo stariji predje u Hendrick.
1990. godine je stigao i do Cup (tadasnji Winston). Opet je vozio Oldsmobile, ovaj put sa brojem #20, za porodicni Moroso Racing tim, ali se nije proslavio. Sezonu je zavrsio tek kao 30. u generalnom plasmanu, ali treba spomenuti da nije vozio zadnje 4 trke u sezoni.
30. septembra 1990. godine, nekoliko sati nakon trke na North Wilkesboro Speedway (na kojoj je zavrsio kao 21.), Moroso je poginuo u saobracajnoj nesreci. Imao je samo 22 godine. Pre sudara je vidjen u lokalnoj kafani kako pije, a ispostavilo se da mu je nivo alkohola u krvi bio 0,22 (legalno u vecini americkih drzava je 0,08). Vozio je 70 mph (120 km/h) na mestu gde je ogranicenje bilo duplo manje i izgubio kontrolu nad autom u krivini. Tokom sudara je udario u jos jedan auto i ubio vozaca tog auta (27-godisnju majku), ali je Morsova devojka ostala nepovredjena u sudaru.
Proglasen je za rookie godine 1990. godine iako je vozio 25 od 29 trka.

When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.
“Normal" is just a setting on your dryer.