Ja znam da budem prilično nervozan kada naletim na neku budalu koja se iživljava na putu. Trudim se da vozim po propisima, da ne pravim prekršaje i da poštujem druge vozače. Ali, kad naletim na budalu, teško je iskulirati. Međutim, naučio sam da je najpametnije ostati pribran i gledati svoja posla.
Prva situacija se desila u avgustu prošle godine na sreg Gazele. Taman smo prošli zastoj na uključenju, svi daju gas i eto već cela kolona ide oko 80 km/h. Ja vozim desnom trakom jer se isključem odmah kod Sava Centra. Levo ispred mene u srednjoj traci se napravilo malo mesta i baja sa kombijem iz leve trake je to primetio i krenuo da se prestroji. Međutim, nije se tu zaustavio i ja vidim počeo da gazi liniju između svoje i moje trake i hoće da me "oduva" skroz u ogradu.
Ja na kočnicu, sirenu... baja me ne konstatuje 2%. Poče lik da koči iza mene, ja gledam ili će ovaj da me sabije uz ogradu ili će ovaj iza da me spuca u rep. Pokušam nekako da izbalansiram pritisak na kočnicu da se ne zaustavim u mestu, ali da napravim ovom kretenu dovoljno prostora da se smesti ispred i ne zakači me. Posle toga kao izbacio sva 4 žmigavca u znak izvinjenja i odmahnuo rukom kroz prozor. I sad, šta da mu radim? Da ga jurim, pretičem, sečem mu put, zaustavim ga, naje*em mu se keve? Ne vredi... budala ostaje budala.
Druga situacija koja mi je ostala u sećanju... pre mesec i nešto u Bulevaru malo iznad Đerma prema Cvetku. Vozim desnom trakom, a vidim da je neki lik napravio kolonu u levoj traci jer je krenuo iz suprotnog smera da radi polukružno i ušao u našu levu traku, ali nije mogao dovoljno da smota, a u desnoj niko nije hteo da ga pusti. Ja vidim, polako zakočim i blicnem mu jednom u znak da ga puštam. Baja vozi novi Audi A6, crn, okrete se i dade desni žmigavac, popeo malo desne točkove uz bankinu (nije mogao više, jer bi otišao na tramvajske šine) i tako stao. Pošto mu je više od pola auta u mojoj tracio nisam mogao da ga obićem, jer je u levoj bila kolona koju je on napravio. I sad čekam šta će da se desi... kad ono ništa, baja sedi u autu i boli ga. Ja blicnem jednom, on ništa. Sačekam da se rasčisti kolona u levoj traci i prilikom obilaženja legnem na sirenu gledajući ga. Kad sam ga bolje pogledaj, lik pravi mafiozo, u odelu, ćelav, a pogled da se usereš. Reko' sad kad izađe sa utokom ima da me izbuši. Ja dam gas i zbrišem, pre nego što se on opasulji šta se desilo
Ali, dobar primer mi je bio kada sam se vozio u kolima sa kolegom sa posla. Uđosmo u ulicu Narodnog fronta, kad odmah u našoj straci baja parkirao na sred, izbacio sva 4, podigao gepek (neki karavav vozio) i tu ubeđuje drugog lika kako bi mu prodao one noževe ili šta već, što idu u koferu, a u suprotnoj traci kolona. Ja gledam, ne verujem. Kažem kolegi: "Nemoj da krećeš, čekaj da izađem da mu je*em kevu", kaže on da iskuliram. I 'ajd ništa... čekamo mi, prođe 3-4 minuta, ja gledam kolegu i ne verujem da može tako kulira. Kaže, opusti se, ne žurimo nigde, ako krenem da mu trubim tek onda će da se zainati i onda namerno neće hteti da se pomeri. Posle par minuta, lik zatvori gepek, pogleda nas (naravno nije dao nikakv znak rukom ili gest izvinjenja), upalio je auto i otišao. Tada sam skapirao... nervirao se ili ne, budala će uvek biti. Ako on ne shvata kakvo sranje pravi time što se parkirao na sred puta i napravio zastoj, nikakvo trubljenje i svađa tu ne pomažu, kre*en ostaje kre*en, a može samo da se napravi još gora situacija, da potegne neki predmet ili oružje.